Trenutno je u Osnovnoj školi „Dušan Tomašević Ćirko“ u izdvojenom odjeljenu u selu Hrta, nadomak Prijepolja pet učenika. Iduće godine bit će ih troje. Djece inače, sve manje u gradskim, a kamoli u seoskim sredinama. Ipak, zahvaljujući, kako kažu direktorici Belkisi Beganović,škola renovirana, prijevoz organizovan, a učiteljica već šest godina s prvim iskustvom baš u ovom selu.
–Ovo je moje prvo radno mjesto. Ovdje sam počela da radim i što se mene tiče ovdje mogu da ostanem. Sve dok ima djece biću i ja tu. Trenutno imamo takvu situaciju, jedan predškolac, učenica prvog i drugog i dva učenika u četvrtom razredu. Već znamo unaprijed da će sljedeće godine biti tri učenika i neće biti predškolaca ali već one naredne bit će i njih. Često, u toku godine saznajemo da su na putu neke nove bebe i to je nama radost. Često dolazi domar i kaže muštuluk, bit će još beba u selu, kaže Edina Kukuljac učiteljica
Za ove ljude to je sreća, znak da škola neće staviti ključ u bravu. A djeca su dobra, poslušna i velika je, ističe učiteljica, razlika u odgoju od gradskih školaraca.
–Oni znaju, niko ne pravi problem ako razgovaram s učenikom prvog razreda i on dobija svoje zadatke ostali paze i slušaju ili pripremaju ono što je njihova zadaća. Predškolac isto tako čeka svoje dužnosti. I ono što praktikujemo, zahvaljujući rektorici, učenici iz ove škole koriste organizovani prijevoz i odlaze u matične škole kako bi radili na boljoj socijalizaciji, ističe učiteljica
Sutko Preljević u školi radi 14 godine. Brine da im je toplo, čisto, ugodno i da ništa ne nedostaje. Pamti vremena kad se broj djece uopšte u selu nije mogao izbrojati
–Ja sam bio prvi razred 1974. godine. Bila su 52 redovna učenika i 21 večernje škole. U dvije smjene, dvije učionice. Sela su ostala, kao i svugdje, pusta, prazna. Mladi ljudi su otišli. Neki se nikad nisu vratili a neki se vraćaju povremeno, a neki zbog proizvodnje maline vraćaju se iz grada u selo i drago mi je da se vraćaju ali rijetko, ističe Sutko Preljević pomoćni radnik
Na nastavu se vraća redovno vjeroučitelj iz Prijepolja.
–Radio sam ovdje prije 15 godina i isto tako je bilo petoro djece. Taj broj ide pet, šest, zavisi kako kad. Poslije četvrtog razreda prelaze u centralu. Odavde imaju direktan prijevoz a škola se potrudila da im obezbijedi, njihova direktorica. To je nekih 13-14 kilometara u jednom pravcu. A kad smo ih posjetili 8. marta, nisu zaboravili ni svoju učiteljicu za koju su itekako vezani, priča Alen ef. Duraković vjeroučitelj
Škola uskoro dobija i novo igralište za svoje đake.
