Biser sandžačko-bošnjačke arhitekture, kuća ugledne begovske porodice Elmasbegovića koja se nalazila u ulici Oslobođenja, srušena je u nedjelju. Umjesto nje na ovom mjestu nići će moderna zgrada.
Ne postoje tačni podaci o tome kada je kuća izgrađena, vjeruje se oko 1850-te godine, ali se pouzdano zna da se u njoj se stanovalo sve do 80 tih godina prošlog vijeka.
Osim stručne javnosti, žaljenje zbog rušenja kuće iskazivali su brojni građani na društvenim mrežama.
– OVO JE ODRAZ NEBRIGE VLASTI ZA KULTURNA DOBRA I TRADICIJU OVOG NARODA !!! Jeste privatna svojina koju je grad odavno trebao da otkupi od vlasnika i da objekat restaurira i zastiti kao kulturno dobro ovog naroda i kraja !!! Ovako nesto je na zapadu i civilizovanom svijetu nezamislivo !! I ovo nazalost nije usamljen primer. Na mestu starih prelijepih ducana u centru grada koji su i bili zasticeni kao kulturno dobro sada je parking prostor !!! Na taj nacin postacemo repa bez korena !! Postacemo bezlicna neprepoznatljiva masa, nipocemu osobena, kazao je dr. Faruk Pljakić.
– Kuća mog detinjastva i moje mladosti.Pored nje sam prolazio svaki dan.Kolko takvih kuća je nesralo.To su dragulji arhitekture za koji nadlezni a i gradjani nisu imali sluha da ih sacuvaju, napisao je Rodja Stefanović.
– E, ova kuća je pod zaštitom države i pogledajte u kakvom je stanju.Baš je zaštićena! A pamtim je kads je bila očuvana i kada se u njoj stanovalo jer sam dosta vremena , kao dijete provodila kod majkine hale koja je bila udata za vlasnika kuće.Sećam se odaje, salona sa predivnom tavanicom koji je uraďen u nekoliko nivoa obojenim raskošnim bojama.Zvali su je baklava.I sada , kada imam priliku povirim i uvek se ražalostim kad ugledam komade tavanice kako se raspadaju i ostaci vise s plafona.Žalosno.A mogla je i opština da zastiti ovu divnu kuću.Ostaje samo žal, kazala je Zehra Malićević.
– Ima 5-6 godina kada sam, kao odbornik, u Skupstini grada dao prijedlog da se ove kuce renoviraju i vrati im se nekadasnji sjaj kao objekti koji su turisticka i kulturna atrakcija grada Novog Pazara. Na zalost jos uvijek nemamo sluha za ove stvari jer su nam obicaji i tradicija, kultura i duhovnost na zadnjem mjestu prioriteta, rekao je Sead Redžović.
TA I TAKVE KUCE SE MORAJU CUVATI JER ONE SU NASE KULTURNO BLAGO…SRAMOTA DA SU JE SRUSILI I TAJ KO JE NAREDIJO RUSENJE TREBA GA STROGO KAZNITI, kazao je Hajrudin Kuč.
Opis kuće
Alaturka je soba uređena na turski način, a ovaj termin se koristi od sredine XX vijeka i potisnuo je termin velika odaja koji se do tada koristio. Zidove sobe krasile su leuhe, kaligrafki natpisi, odnosno uramljeni citati iz Kur’ana.
Plafon je ukrašen prelijepom drvenim radom (rozetom – formom) tzv. „baklavom“.
U donjem dijelu sobe nalazi se dogram, nepokretni drveni namještaj koji čine: hamam, furunluk, džamluk, teredže, dušekluk, pomoćni dolap i pođutluk.
Uvrh sobe do samog zida i prozora cijelom dužinom bile su sećije, minderi i vunena šiljtad. Naslon je bio od dembeluka opšivenih jastuka plišanom kadifom raznovrsnih tamnih (bordo) boja.
Dvije odaje okrenute ka zapadu su bile spavaće sobe sa bogato urađenim hamamima. Posebno je bila bogato uređena tzv Šejhova soba u kojoj je hamam sa kaljevom peći.
Neke zemlje bi ovakva zdanja čuvala pod staklenim zvonom, uz najbolja osigurana. Stari spomenici poput begovskih kuća zlata su vrijedni. Nažalost, ova vlast ih ne zna čuvat.
