Poslanici Skupštine Srbije razmatrali su izvještaje o radu nekoliko komisija za proteklu godinu. Osvrćući se na državnu pomoć, akademik Muamer Zukolrić ističe da je upravo država Srbija u vrijeme najveće smrtnosti u Novom Pazaru i Sandžaku bila na raspolaganju svojim građanima. Poručio da ne možemo amnestirati odgovorne za veliku smrtnost u Novom Pazaru prošle godine. Fascinantno je kaže i to što je Srbija omogućila i građanima susjednih zemalja da dođu i vakcinišu se. To je, ističe, najmoćnije sredstvo i politike i diplomatije.
Kvalitet svakog sistema, a to znači i države kao najkompleksnijeg sistema ogleda se u osjećaju odgovornosti i podršci prema najslabijima. To se posebno ogleda u zemljama tzv. tranzicije koja se događa tako dugo i još kad se uz sve dogodi i vrijeme iskušenja poput pandemije Kovida koja je pogodila i Srbiju i njene građane. Pojam pomoć tada posebno dobija na značaju, kaže u obraćanju u Skupštini Srbije akademik Muamer Zukorlić.
– Zato je ovo prilika da se ukaže na to da predstavnici države, oni najodgovorniji, na najvišim nivoima, imali su osjećaja i blagovremeno i efikasno učinili sve što je bilo u njihovoj moći da država bude na raspolaganju svojim građanima.
Uskoro će, podsjeća između ostalog, i godina otkako su Novi Pazar i širi prostor Sandžaka bili izloženi svojevrsnom posebnom udaru Kovida iznad svakog prosjeka s velikom smrtnosti.
– Kada su na neki način lokalne institucije sistema države kako gradska uprava tako i sam medicinski centar doživjeli svojevrstan kolaps i pokazali nemogućnost pa i nesposobnost da se nose s ovim izazovom ali smo zapravo imali brz i efikasan odgovor države kako s nivoa predsjednika tako s nivoa Vlade potom i s nivoa vojske Republike Srbije.
Tragediji koja se desila na tom prostoru gdje su ljudi svakodnevno umirali i gdje je smrtnost premašila i onu u Lombardiji.
– Ono što je pozitivna strane takve tragične situacije da smo imali efikasnu reakciju državnog sistema sa svih nivoa. To ne smije da se zaboravi jer naše duhovne vrijednosti, zajedničke i pojedinačne uče da onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Bogu.
Ipak, ovo je tema koja se, kako kaže, ne može posmatrati crno-bijelo, ne može preskočiti već sagledati i pozitivno i negativno što se dešavalo u tom periodu.
– Tamo gdje se dešava umiranje ljudi na ovaj način emocije su vrlo izražene i zato je jako važno nastojati biti objektivan pa nekad je možda potrebno i pustiti određenu vremensku distancu da bi se mogao imati pristup objektivnom aspektu
Odgovornost, poručuje, mora postojati.
– Ovdje mislim na to da se ne može tek tako preći preko toga i reći gotovo, bilo je, ko je umro umro je ko je preživio, preživio je, ko je pomogao pomogao je ko nije nije. Mora postojati odgovornost. Mora se ispitati zašto dva mjeseca Krizni štab u Novom Pazaru nije zasijedao, a toliko ljudi je umrlo.
Mora se ispitati zašto se skrivala tolika brojka zaraženih u Gradskoj upravi do samog gradonačelnika, a uz sve i ponašanje čelnika Opće bolnice u Novom Pazaru, odnosno Medicinskog centra.
– Ne mogu se pojedinci amnestirati od odgovornosti niti se sakriti za ono što su neki drugi pojedinci odgovorni u vertikali države priskočili da pomognu.
U isti koš ne mogu oni koji su zaslužni i oni koji su krivi, poručuje Zukorlić.
– Osjetljivost teme je u tome što kada otvorite takvo pitanje rizikujete da odete u neki populizam pa da emocijama koje su svježe kod samih porodica i svih nas na tom prostoru ostavite utisak da imate za cilj neke dnevno-političke poene. Svakako da nam to nije cilj i veoma oprezno na svemu insistiramo ali ćemo nastaviti da insistiramo.
Zaslužuje, ističe, i da se ispita zašto sva neophodna medicinska oprema koja je stigla od države u Općoj bolnici mjesecima nije aktivirana i zašto neki dijelovi te opreme nikada nisu instalirani. Dopuštanjem da se jednako tretiraju i oni koji su krivi i koji su zaslužni gubi se smisao same pomoći i podrške. Podsjeća da i pored državne treba istaći i pomoć dijaspore, BiH, reakcije pojedinaca, institucija, organizacija od Šumadije, Vojvodine i ostalih dijelova Srbije.
– Neko će kazati to nema veze s državnom pomoći. Neka nema. Mi držimo do toga da je jako važno istaći svako dobro djelo jer isticanje dobrog djela predstavlja lekciju drugima da mogu biti u takvim situacijama.
Takav duh dobročinstva na ovom prostoru, bez obzira na sve evropske integracije, treba čuvati i neoprestano oživljavati pogotovo tamo gdje je, kako kaže, zakržljao. Fascinantno je kaže i to što je Srbija omogućila i građanima susjednih zemalja da dođu i vakcinišu se.
– Ogromne su brojke, čak u stotinama koje su samo preko mene došli ovdje da se vakcinišu. Tu su čak i neki ljudi koji su imali i neke rezerve prema Srbiji. To je najmoćnije sredstvo i politike i diplomatije mnogo moćnije od tenkova, aviona i drugih konvencionalnih poluga moći.
I to je pokazatelj da država ne mora biti jedan hladni mehanizam već imati i dušu. U mjeri u kojoj uspijemo u sve pore ove zemlje udahnuti više duše toliko će biti kvalitetnija i bolja. Dobro i pametni državnici uvijek će otvarati nove puteve. Put zajedništva jedino se može graditi na vrijednosti dobra.