Nekoliko je naselja koja su se formirala sedamdesetih godina i sve donedavno bila najbolja za život. Danas se ide ka poništavanju urbanizma iz 20. vijeka kada su se poštovala njegova pravila, kao nauke a ne vještine ili nečije zanimacije i ubiranja novca. Pritom, dok se uništava ne ide se ni naprijed prema eko urbanizmu već se grad s inače lošom infrastrukturom, kvalitetom vazduha, nedostatkom zelenih površina bukvalno guši.
-U samom planiranju gradnje odgovorno tvrdim da Grad Novi Pazar živi posljednje dane u okviru kojih bi moglo da se zaustavi nešto nakon čega, kad preskočimo neke tačke, nastaje nezaustavljiv proces. Opšta je pojava da se desi urušavanje dvije, tri kuće u kojima je živjelo po pet, šest članova porodice. Ako su tri kuće to je petnaestak ljudi. Na tom prostoru nikne stambena zgrada s pedesetak stanova i tako na jednom prostoru gdje je živjelo petnaest ljudi izgradili stambeni i stambeno-poslovni objekat u koji ste ugurali dvije stotine ljudi. Za šta god da se uhvatite, krenete od kanalizacije, vode, električne energije, saobraćaja, nailazite na problem. Mi nemamo više daha u ovom gradu.
Na pitanje, ima li neko da odgovara zbog toga, kaže
-Tebalo bi da odgovara lokalna vlast na prvim narednim izborima.
Uputio je i poruku stanovništvu Novog Pazara.
-Ukoliko zajednički interes svih nas staviumo nisko na listi prioriteta živjet ćemo onako kako trenutno sad živimo. Ako lični interes stavimo ispred zajednice svest ćemo se na igračku s kojom se svaka lokalna vlast igra na određeni način bacajući prašinu i prodajući maglu.